DJECA IMOTSKE KRAJINE – nakon putopisne slikovnice o
djeci središnje Azije ( Timuru iz Uzbekistana, Alikhanu iz
Kazahstana, Gulmiri iz Kirgistana, itd.), Hrvoje Rupčić se uhvatio još
teže zadaće – svjedočiti životu djece u Imotskoj krajini! I to ne samo
djece koje danas žive u Imotskom i okolnim mjestima, već i
djetinjstvu ranijih generacija ovog područja. Iako autor prvenstveno
slovi kao poznati hrvatski glazbenik, u svojoj putopisnoj literaturi
pokazao je autentičan književni glas koji je na razini tekstova
najpoznatijih hrvatskih putopisaca poput Jasena Boke i Hrvoja
Ivančića danas, ili Željka Malnara nekada. Svi opisi, bilo ljudi bilo
prirode, svaka Rupčićeva rečenica, osim zanimljivih informacija, nosi
u sebi veliku radost življenja. Upravo je to prizma kroz koju nam i u
ovoj putopisnoj slikovnici autor priča o obiteljima koje se ljeti
okupljaju dolazeći sa svih strana svijeta, o djeci koja i danas, kao i
prije sto godina, nižu kupine na vlati trave i kupaju se u hladnoj
Vrljiki, o čudesnoj Zelenoj katedrali kojoj su zidovi od stabala, krov
od neba i pod od travnatog zelenila (to nije metafora, već činjenica!),
o igrama „na buće“ i „na pržini“, o bogatstvu prirodnih ljepota,
Crvenom i Modrom jezeru, jezerima Dva oka, djeci koja uživaju na
„derneku“, odlascma „u Biokovu“, pjesmama Tina Ujevića koji
potiče upravo iz ovoga kraja, „ušćipcima“ bake Lene, i beskrajnoj
toplini i zajedništvu ljudi koji žive u Imotskoj krajini čineći je biserom
naše kulturne baštine. DJECA IMOTSKE KRAJINE knjiga je koja
doprinosi osvještavanju vrijednosti vlastitog nasljeđa, nečemu što smo
sve više skloni zaboraviti. Upravo zbog spoja književne kvalitete
napisanog teksta i kulturološkog značaja, smatramo kako je putopisna
slikovnica DJECA IMOTSKE KRAJINE Hrvoja Rupčića zavrijedila
biti svrstana na A listu otkupljenih knjiga Ministarstva kulture i
medija Republike Hrvatske.
