Zvijezde iznad oblaka

Ježić je bio jako dobar prijatelj, pomalo neuredan i volio je čitati. Najdraže su mu bile knjige o nebu. Volio je i kišobrane, a najviše od svega volio je svoju  prijateljicu bubamaru Ritu. Svake večeri bubamara Rita i ježić išli su do crnog jezera promatrati zvijezde. Jedne večeri pored crnog jezera tužno je sjedio mali kos. Kos je bio toliko tužan da ga je odmah primijetio i Ježić čiji je pogled većinu vremena bio usmjeren prema nebu. Ponekad se može biti tužan i bez nekog razloga, objasnio im je Kos, iznad mene kao da je neki veliki sivi oblak. Ali Ježić, koji je znao sve o nebu, znao je i da je iznad oblaka bezbroj sjajnih zvijezda. Ježić, bubamara Rita i noćni leptir Hektor pokušat će oraspoložiti svog novog prijatelja. Uvijek je lakše misliti loše misli, ali samo one dobre tjeraju oblake. Nitko ne bi trebao biti tužan ispod zvjezdanog neba….

Priča Dubravke Kolanović zapravo govori o depresiji koja je sve češći problem s kojim se suočavaju djeca i njihovi roditelji u Hrvatskoj.