Glavni junak ove drame, hrvatski branitelj Dostojevski (lagano mentalno retardirani mladić, polaznik specijalne škole s diplomom pomoćnog autolimara, te trajno nesposoban vojni obveznik) pred liječničkom komisijom za ocjenjivanje PTSP-a priča svoju životnu priču u kojoj se kao u vrtlogu prepliću prošlost i sadašnjost, a koja nas vodi u njegovo djetinjstvo (život s majkom ovisnicom o alkoholu i goblenima, neočekivani odlazak u dom za nezbrinutu djecu, sukobi s djecom iz doma), mladost (prva ljubavna razočaranja, tučnjave u disko klubu, susret s ocem skitnicom koji ga ne prepoznaje), i godine koje je proveo u ratu kao hrvatski vojnik – dragovoljac (prijavljivanje u vojsku, odlazak u rat gdje po prvi put u svom životu sklapa pravo prijateljstvo, te mnogobrojne ratne „zgode i nezgode“), da bi cijeli njegov život doživio kulminaciju i u isto vrijeme naglo stao u trenutku kad tijekom jedne akcije „čišćenja“ igrom slučaja ubije staricu. JEL SMIJEM POPIT MALO VODE? crnohumorna je drama koja smjelo, s podjednakom dozom humora i topline, govori o tabu temi hrvatske ratne prošlosti – ljudima koji su stjecajem nesretnih okolnosti u istom trenutku postali i zločinci i žrtve.
